TREBA LI NAM MANJI PDV U TURIZMU I UGOSTITELJSTVU?06.07.2019. 19:52

Ovih dana, više nego ikada ranije, učestali su zahtjevi prema Vladi RH da se pod hitno smanji PDV na ugostiteljske usluge jer u protivnom prijeti propast turizma. Je li to uistinu tako? Nisam ekonomista pa si dozvoljavam da ne razumijem koji učinak se želi postići, ali mislim da to nije tako.

Za one koji se možda ne sjećaju snižena stopa PDV-a od 10% primjenjuje se u oporezivanju usluga smještaja u komercijalnim ugostiteljskim objektima još od 1. siječnja 2006. Da bi dala poticaj ugostiteljstvu, Vlada je 1. siječnja 2013. godine snizila PDV u ugostiteljskoj djelatnosti, u dijelu koji se odnosi na pripremu i usluživanje hrane i pića u ugostiteljskim objektima sa 25% na 10%. Cilj te mjere bio je smanjenje cijena, pristupačnost usluga domaćem stanovništvu i veća konkurentnost u odnosu na zemlje u okruženju. Je li se nešto od navedenog dogodilo? Nije. Cijene nisu pale (čast izuzecima), potrošnja se nije povećala i nastao je proračunski minus na prihodu od PDV-a. Ta loša odluka je 2014. promijenjena te je stopa podignuta na 13% da bi se konačno 2017. vratila na 25%, a na usluge smještaja ostala je stopa od 13%. Smatram da visina PDV-a u hotelsko-ugostiteljskom sektoru nije problem sve dok konačna cijena usluge, a ona je sa 13% odnosno 25% PDV-a i dalje konkurentna na europskom tržištu. Ono što me smeta je to da se smanjene stope PDV-a gura u samo u jednoj djelatnosti.

Sada dolazimo do današnje aktualne teme, a to su plaće i manjak radne snage. Jesu li se u doba smanjene stope PDV-a dovoljno povisile plaće zaposlenicima u tom sektoru? Jesu li zbog toga vrsni kuhari, recepcionari, sobarice, spremačice ostali u Hrvatskoj ili su otišli u svijet na višestruko bolje plaćena radna mjesta? Na žalost, dobar dio je otišao i to se danas jako odražava na tržištu rada i predstavlja gorući problem u hotelsko-ugostiteljskom sektoru.

U razdoblju od 2014. do 2017. Turističko-ugostiteljski sektor imao je tu privilegiju da plaća PDV po smanjenoj stopi, a da cijene ostanu jednake kao da je stopa PDV-a 25%. Time su se prikupila dodatna sredstva koja su kasnije rezultirala boljim financijskim rezultatima i većim ulaganjima u rekonstrukciju, opremanje ili gradnju novih hotelsko-ugostiteljskih objekata što je svakako dobro.
Isti problem prisutan je u drugim djelatnostima, pa bi bilo zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo da se npr. u graditeljstvu i drugim djelatnostima smanji PDV na 13%, a da cijene ostanu  kao da je 25%. Sigurno bi se dogodio rast prihoda, porast zapošljavanja, ulaganja…

Svjestan činjenice da ribari kod obavljanja svoje djelatnosti koriste tzv. Plavi dizel koji je povoljniji od Eurodizela za više od 4 Kn/litri ili 80%, pitao sam se zašto tu povlasticu ne bi imali građevinari i druge djelatnosti koji kod obavljanja svoje djelatnosti koriste utovarivače, bagere, dampere i druge radne strojeve koji cestu nisu vidjeli, a plaćaju naftu kao za osobna vozila. Ponukan tom činjenicom, prošle godine pokrenuo sam inicijativu za građevinski sektor ima pravo na korištenje tzv. plavog dizela. Tko zna, možda će se nešto dogoditi.

Što se tiče zdravstva, prosvjete i drugih državnih službi one ovise isključivo o proračunu RH koji se najvećim dijelom puni PDV-om. Ne želim umanjiti ničiji rad, ali zdravstvo, sudstvo, školstvo, policija i vojska zanimanja su koja čine stup svake države. Ta zanimanja nisu, a moraju biti, adekvatno plaćena, ti ljudi moraju imaju status u društvu kakav zaslužuju jer su upravo oni odgovorni za zdravlje, znanje, sigurnost… naših građana. Da bi bili bolji uvjeti rada i veće plaće u javnom i realnom sektoru, država mora biti skromnija u trošenju proračunskog novca, bolje raspolagati s onim što ima i rasteretiti realni sektor od nepotrebnih parafiskalnih troškova. Proračuni puno bogatijih država ne bi izdržali 576 jedinica lokalne samouprave koliko Hrvatska danas ima. Racionalizacija nije niti počela, a u tome leži ključ smanjenja javnog sektora i pretakanja zaposlenih iz javnog u privatni sektor čime bi se riješio nedostatak radnika u realnom sektoru koji stvara dodanu vrijednost i puni proračun.

Zaključno, favoriziranje samo jedne djelatnosti u povlaštenoj stopi PDV-a nije dobro jer se druge djelatnosti, koje su jednako važne za državu, imaju problem s radnom snagom i razvojem, time diskriminiraju.
Ako država želi dati zraka, onda zraka treba dati svima ili neka PDV ostane kao do sada jer i tako smanjenu stopu PDV-a građani u svom novčaniku ne osjete.

Kao što rekoh, nisam ekonomista pa si dozvoljavam da ne razumijem.

Vlatko Mrvoš